vrh dno

(SMRT)SPORTSKOG DUHA

Autor: Mother_of_LUke
25.11.2014. 23:30 h
Opet neki članak o mladom navijaču Marku Ivkoviću čiji se odlazak na utakmicu u Istanbul završio kobno. Grupa huligana, bijesna što ne može dobiti kartu za utakmicu počne praviti nerede, jer kako oni da ne uđu na utakmicu svoje momčadi i tako usput ubiju momka koji je došao podržati svoj klub. Tek tako. Nož u srce. Man down. Javnost \"šokirana\". Vraga šokirana, kao da je prvi put da netko nastrada na nekom sportskom dešavanju u aktivnosti zvanoj navijanje. Svako malo govor mržnje, netko prebijen, nekome se prijeti da će biti prebijen, nekome se poručuje da će biti ubijen, netko i bude ubijen. Ovaj put Marko u pola Turske. Nesretan slučaj, čin huliganstva, zločin, nazovite to kako hoćete - kao da je postao okidač za mase koje jedva čekaju da pokažu svoju \"hrabrost\" ismijavajući tragediju. Sumrak čovječanstva uskoro će se pretvoriti u potpuni mrak.

U svom tom mraku naidjem i na pozitivan primjer - hrvatski navijači pred utakmicu odali počast nastradalom 25-godišnjaku minutom šutnje i transparentom \"Stop nasilju\". Ista stvar se desila i u Tuzli - Fukare se solidarišu sa crveno-bijelim navijačima i osuđuju nasilje. Two thumbs up, svaka čast momci, pomislim i odmah poslije toga pročitam članak o tome kako su neki navijači čestitali huliganima što su ubili \"četnika\" uz poruku Rest in Hell. Gledam u ekran razgoračenih očiju, otvorenih usta i ne vjerujem. Čestitati i slaviti ubistvo, još ponosno, javno, da cijeli svijet vidi kakav si junačina. Počinjem glasno da psujem i državu i narod i idiote i samo što ne bacim računar kroz prozor. Palim cigaretu, pokušavam da se smirim, ali ne ide. Onda novi šok - neki mnogo pametan, ponosan junačina napravio stranicu na Fejsu - Turčin napravio, Turčin ubio i još ima preko stotinu članova u grupi. Preko stotinu budala koje slave ubistvo svoga vršnjaka. Pa onda javni ispadi tipa - Zadnji Markov status na fejsu je bio \"Nož, žica, Srebrenica\", hm... pa vi mu odajite počast; Nek su te makli... Ljudi nalaze opravdanje za počinjeno ubistvo! Lupam glavom o zid, grizem nokte, I don\'t want to live on this planet anymore! Čitam, pretražujem, mučim samu sebe i zgražavam se nad količinom mržnje i gnjeva potkovanog fašizmom, nacizmom, nacionaliznom... ne znam kako da više nazovem taj fenomen. U pravom sportskom duhu, pod motom fer pleja ljudi se razbacuju mržnjom, pokazuju očnjake, reže jedni na druge, potežu noževe, palice, stolice i ine navijačke aksesoare, izgovaraju parole koje bi i Hitlera postidjele. Sportski duh, fer plej, nema šta.

Sportska natjecanja kao da su postala izgovor za ispoljavanje neandertalskih poriva koje čuče u svim tim ponosnim, vatrenim štovateljima svoga, jedinog dobrog kluba na svijetu. U to ime može se i lupati, razbijati, tući, ubijati, psovati, prijetiti, biti nacionalista, jer ipak to iz njega progovara strast prema sportu, klubu, gradu, otadžbini, historiji.... Pa ko preživi. Onaj ko nastrada - sigurno nije bez razloga nastradao. U sekundi se nađe opravdanje što je neko ubijen. U sekundi se nađe budala koja će da podrži takav akt neljudskosti i još da oko sebe okupi istomišljenike. Gdje to mi živimo, zapitam se. Hell on Earth. Sportska natjecanja, sportski guh, druženje, fer plej - Error 404 - not found. Ovaj put je nastradao Marko. Nastradalo je do sad masu navijača i što je najgore od svega - dešavat će se to i u budućnosti, ako ne na stadionima, onda pred stadionima, dvoranama, ulicama, kafićima. Sve zbog \"velike ljubavi prema klubu, gradu, otadžbini\"... RIP zdravom razumu. Carstvo tame neka zavlada. Zapravo, već je, odavno zavladalo i manifestuje se u 1001 obliku.

Tek sad razumijem zašto me straci nisu puštali da idem na utakmice. Hvala im na tome.


Komentari
Trenutno nema nijednog komentara.