želim da se istopim
na tvojoj koži
kao vosak,
da ti se
uvučem u pore,
kao marker...
ne možeš
mu ništa..
bar neko vreme.
uvukla bih
ti se pod kožu
samo malo.
osetila krv
na vrhu jezika,
probudila se
u sumi.
sve nekako
mislim da
tvoja unutrašnjost
uvek
završava tamo...
večna
žudnja za prirodom,
krošnjama.
bilo bi nam
divno u šumi,
ipak si me
imenovao vilom.
čarobni prah
od kog ne možeš
da prestaneš
da se smeješ
i da voliš
i nikad
nikad
nikad
ne moraš da spavaš,
ali ipak da...
jer voliš.
i nastaviš
da voliš srećno
do kraja kraja.
Komentari
|
|