vrh dno

Snježna pahulja

Autor: Mother_of_LUke
26.01.2014. 21:10 h
Zima ima njeno lice, njenu boju očiju, njenu kosu, njen miris. Ušla je u moju sobu, moj svijet i moj život neprimijetno i tiho, na prstima. Mirisala je na zimu, vjetar i snijeg. Skinuo sam joj tanki kaput i poljubio vrhove promrzlih prstiju. Gledala me poput djetete, drhtavim glasom i polusmiješkom rekla tiho \\\"zdravo\\\". Smetena i hrabra istovremeno. Srce joj je ubrzano lupalo. Čuo sam krv kako joj juri žilama. Posmatrao sam je tako, sekundu, dvije, cijelu vječnost. Cigareta je u pepeljari potpuno izgorjela. Trgoh se, pokupih knjige sa stola i zamolih je da sjedne. Napravio sam čaj. Zelena okrnjena šolja se savršeno slagala s njenom bojom očiju. Rekoh joj to dok sam netremice zurio u njeno lice boje snježnih pahuljica. Stidljivo se nasmijala, otpila gutljaj čaja i zakašljala se. Pričali smo o svemu. Disanje joj je postalo ravnomijerno, glas smiren i sve češće se smješkala. Postajala je sigurnija...

... Dugo sam je držao u zagrljaju, mirisao njenu kosu u kojoj se osjetio vjetar, ljubio vrhove prstiju. Treperila je i polako mi nestajala pod prstima. Želio sam zapamtiti svaki centimetar njene kože, svaku poru, zapamtiti njen miris, njen smiješak, ubrzani ritam njenog srca...

... Tek tako pustio sam je da isčezne, iscuri poput pijeska. Nisam htio da je zadržim. Mislio sam da je previše za mene. Ima toliko drugih stvari, toliko mogućnosti. Pogledala me istim onim očima od kojih sam na trenutak zanijemio, samo što su ovaj put bile ispunjene suzama. Drhtala je, ali nekako stoički i dostojanstveno. Rekla je zbogom i zauvijek otišla. Nisam je povukao za ruku, nisam joj rekao stani, sačekaj, ostani. Okrenuo sam se i pošao svojim putem.

...Opet je zima. Vjetar mi donosi njen miris koji me preplavi tupim bolom. Bila je tu, pod mojim prstima, gledala me zelenim očima, donijela mi svoje malo srce na dlanu. Ja sam ga slomio u komadiće, pustio je da nestane i nikad je nisam potražio. Sad sve boli, podsjeća na nju i biće tako sve dok opet ne zatopli i sunce i vjetar odnesu njen miris na neko drugo mjesto. Plaši me svaka naredna zima, jer s prvim pahuljama vrati se njen miris, njena slika, njen i moj bol.


Komentari
Trenutno nema nijednog komentara.