vrh dno

Noćni leptir

Autor: Mother_of_LUke
01.07.2014. 23:40 h

- Da se preselimo u New York?

- Ne!

- Zašto?

- Gradska svjetla ubijaju zvijezde.

Molim?!

- Sve je tamo vještačko. Ne vide se zvijezde. Ne čuje se tišina.

- Kako znaš? Jesi nekad bila tamo?

- Nisam. Ali nekako to osjećam. Od same pomisli na vještačku rasvjetu i gomile ljudi koji obezglavljeno jure bez svrhe i cilja – nešto me stegne u želucu. Ne želim da idemo tamo. Veliki gradovi ubijaju nebo. Ubijaju zvijezde.

- Besmislica.

- Nije. Ja ne mogu da živim bez plavog neba, zvijezda i zvuka tišine i vjetra noću. Vraća me u djetinjstvo. Ono malo bezbrižnog djetinjstva koje sam imala. Pod vještačkim svjetlom osjećam se staro. Iscrpljeno. Kao noćni leptir koji će da sagori pod svjetlom sijalice. Ne želim da me svjetla sagore. Ne želim baš tako skončati. Ne želim da umrem...

- Molim te, nećemo o tome.

- Moramo, nekad moramo. Ne možemo pobjeći od istine. Ako ću već da nestanem – želim nestati pod svjetlima reklama, vještačke rasvjete i užurbane gomile. Želim da vidim zvijezde. Osjetim miris trave, tišinu i vjetar. I želim da te tad držim za ruku. Da se zvijezde oslikaju u tvojim očima. Želim biti zauvijek mlada. Ne želim da me sijalica spali.

- Ne budi smiješna. To se neće desiti. Pronaći ćemo način. Za sve postoji lijek. Bićeš ti dobro. Znam da neću – znaš da neću. Nemoj sebi davati lažnu nadu. Iskoristimo vrijeme koje je ostalo i uživajmo u zraku, suncu, zvijezdama, vjetru. Želim da se stopimo sa vjetrom, da me držiš za ruku dok budem udisala poslednje čestice kisika, želim ti pomoći da se oslobodiš straha. New York neće ništa riješiti, samo će me ugušiti, a onda će početi da guši i tebe. A ne želim da se ugušiš. Želim da nastaviš da dišeš punim plućima.

- Sve to puno lakše zvuči kad se nalaziš sa druge strane. Ne želim...

- Puno je gore kad to izgovaraš, vjeruj mi. Ali ne želim da se bojiš, ne želim da se bojim. Obećaj mi da ćeš nastaviti da dišeš onda kad ja prestanem. Da ćeš da gledaš zvijezde i da nećeš dozvoliti da te vještačka svjetla spale. Obećaj mi!

- Imaš moju riječ.

- Volim te.

- Volim i ja tebe.


Komentari
Protagonista - 17.04.2013. 15:03 h
divno je, zaista, emocija izbija iz svakog rapsodiziranog proznog stiha, odlican primer poetizirane proze kako ja to volim da klasifikujem, makar kad je ovakvo pisanje u pitanju

pozdrav
=>
Mother_of_LUke - 17.04.2013. 15:04 h
Hvala puno
gost_Dorian - 01.07.2014. 22:27 h
Odlično. Toliko mračno da ni vještačka svjetla ne mogu da ga osvjetle. Zaokruženo obećanjem, koje u ovom trenutku ima jaču funkciju od ljubavi. Nekada je "Imaš moju riječ" jače od "Volim te" - ja ne želim tvoju ljubav već tvoju riječ.
=>
Mother_of_LUke - 06.08.2014. 16:32 h
Imaš moju riječ.